| 11.04.2009 - Santorini | | Slike |
Ovo je drugi put da me voda (i naravno stari dobri Prinsendam) donese na ovu skupinu ostrva, mada svaki dolazak na Santorini je kao prvi.Lep dan, suncan, temperatura prijatna, pravi dan za uzivanje. Duga setnja niz i uz stepenice uzanim ulicama Fire (glavnog grada Santorinija), pregrst novih slika sneg belog grada na obodu vulkana, odlican rucak (naravno Grcki Suvlaki) uz pitko crno vino i zvike grcke muzike je ono sto kratko moze da opise ovu posetu.
Ono sto je mnogo vaznije je ovo novo saznanje: Ako imate jedan dan godisnjeg odmora i trazite mesto gde da ga najbolje provedete, to je definitivno Fira na Santoriniju. Zamislite onda kako se covek oseca posle 10 dana provedenih ovde.
Osecaj tradicije, pomesan sa osecajem da ste turista na pravom mestu i okruzeni gostoprimljivim ljudima (koji svi pricaju engleski i natucaju srpski) vas prosto mami da dodjete ponovo. Ja cu to sigurno uraditi. Necu mnogo da davim sa detaljima o samoj skupini ostrva koje svet poznaje kao Santorini (to vec imate u prvom tekstu) samo cu jos jednom reci
Zamislite, neko hoce da bude najjuzniji, ne znajuci za onu nasu "sto juznije to tuznije". Eto tako za Cileance, Punta Arenas je najveci najjuzniji grad na svetu, iako je geografski to Ushuaia u Argentini.
Na dan plovidbe kroz Magelanov moreuz (naravno ako se u njega udje sa atlantske strane) smestio se grad Punta Arenas (u prevodu "Pescani vrh"). Cuveni moreplovac Magelan je 1520 godine, na svom putu oko zemljske kugle, prosao blizu mesta na kome se sada nalazi ovaj grad. --->
Antarktika, najjuzniji kontinent, peti po velicini. Ona je ujedno i najhladniji, najsuvlji, najvertovitiji kontinent sa najvecom prosecnom visinom. Uz sve to je i neverovatno lepa. Devedesetosam procenata Antarktike je prekriveno ledom. Zbog male kolicine padavina moze se nazvati i najvecom pustinjom na svetu. --->
Kamberlend zaliv, koji sam posetio, se prostire na severnoj strani Juzne Dzordzije i odkrila ga je ekspedicija predvodjena legendarnim kapetanom Dzejmsom Kukom, 1775 godine. Sve do Drugog svetskog rata bio je glavna luka kitolovaca u ovom delu sveta. Za vreme Drugog svetskog rata nemacka mornarica je unistila gotovo sve fabrike za preradu kitovog ulja. Samo dve su nastavile rad zasticene brodovima britanske Kraljevske mornarice ---> Plovis, plovis i tako dva dana posle vruceg Buenos Airesa, doplovis do Foklandskih ostrva. Takva zabit da je to ne verovatno. Ovde je i bog rekao vozdra.
... ->

Predivno grcko ostrvo, koje je pre tri hiljade i nesto godina razneto u vise delova snaznom vulkanskom erupcijom. Mali gradic, sav okrecen u belo, podignut je na samoj ivici litice visoke stotinak metara. Do vrhase mozete popeti zicarom ili na magarcu uskom vijugavom stazicom. ---->
Pogledajte slike, predivne su Pocetak ture je bio zakazan za 11.15, ali su Izraelci insistirali da pregledaju i pogledaju u oci svakog clana posade koji se prijavio (znate kako, sto je sigurno sigurno je). Posto nas je bilo oko 100 (jedan autobus za posetu dzamijama i jedan za posetu hriscanskim svetinjama) to se bas oduzilo, tako da smo u startu kasnili 45 minuta sa polaskom. Onda je usledila jednosatna voznja autobusom od luke do Jerusalima Izraelski krajolik je bas onakav kakvog sam ga zamisljao. Kamenjar (slican crnogorskom) okruzuje zelene povrsine koje su Izraelci uspeli da otmu od pustinje i kamena. I danas zive u Kibucima, malim zajednicama u kojima svi dele sve. Zajedno privredjuju, obradjuju, odlucuju, dele hranu i kako je nas vodic rekao svaki clan dobija dzeparac za sopstvene potrebe (zamisli komunizam na delu). Ovakav nacin zivota je ostatak nekih starih vremena osnivanja Izraela. Tada su se porodice Jevreja, okruzene Arapima, organizovale u Kibuce zbog bolje zastite, sigurnosti, lakseg zivota i efikasnosti. ----->